Brearley je u početku svoju novu leguru nazvao "čelik bez rđe". Legura se prodavala u SAD pod različitim markama poput "Allegheny metal" i "Nirosta steel". Čak i unutar metalurške industrije, ime je ostalo neutvrđeno; 1921. godine, jedan trgovački časopis nazvao ga je "neorđajući čelik". Brearley je radio s lokalnim proizvođačem pribora za jelo, koji mu je dao ime "nehrđajući čelik". Sve do 1932. godine, Ford Motor Company je nastavio nazivati leguru nehrđajući čelik u automobilskim promotivnim materijalima.
Godine 1929., prije Velike depresije, godišnje se u SAD proizvodilo i prodavalo preko 25,000 tona nehrđajućeg čelika.
Veliki tehnološki napredak 1950-ih i 1960-ih omogućio je proizvodnju velikih tonaža po pristupačnoj cijeni:
AOD proces (dekarbonizacija argonom kiseonikom), za uklanjanje ugljenika i sumpora
Kontinuirano livenje i vruće valjanje trake
Z-Mlin ili Sendžimirova hladna valjaonica
Creusot-Loire Uddeholm (CLU) i povezani procesi koji koriste paru umjesto dijela ili cijelog argona.
